U toku 20 godina Enciklopedija Britanika (Encyclopedia Britannica) ponavlja rečenicu:
„... U BOSNI ... HRVATSKI FAŠISTI SU ZAPOČELI MASAKR SRBA, KOJI JE U CJELINI ANALA DRUGOG SVJESKOG RATA DIVLjAŠTVOM PREVAZIĐEN SAMO MASOVNIM ISTREBLjENjEM POLjSKIH JEVREJA ...”
Svijet još nije upoznat sa mučeničkom smrću hiljada nevinih ljudskih bića, Srba, Jevreja i romskog naroda (Cigana), ljudi, žena i djece koji su doživjeli stravičan kraj i smrt u logoru Jasenovac. Svijet ne zna da se skoro istovjetna zastava sa zastavom nacističkih ubica ponovo vije nad mučeničkim Jasenovcem.
Svijet ćuti kada bi trebalo da jauče u šoku i nevjerici. Hrvatski nacisti su ne samo izbjegli odgovornost za ubistva — nastoje da pobjegnu i od masovnog holokausta.
Smijemo li dozvoliti da se to desi? Da li ćemo dalje ćutati? Zar ćutanjem ne postajemo saučesnici ovog gigantskog holokausta?
Na dan 22. aprila, 1945. godine preko hiljadu zatočenika-osuđenika na smrt hrvatskog logora smrti Jasenovac, u očajničkom jurišu na bodljikave žice pokušali su beg iz pakla u žuđenu slobodu. Samo osamdesetosam očajnika je do nje stiglo.
Potresna je ironija da se pedesetdeveta godišnjica sećanja na ovaj istorijski proboj mučenika logora, i stotina hiljada ostalih žrtava ustaškog genocida u Jasenovcu, obilježava objavljivanjem knjige kustosa Muzeja Jasenovac, Nataše Mateušić, „Jasenovac 1941-1945, logor smrti i radni logor”.
Poslije vraćanja arhiva Jasenovca iz Muzeja holokausta u Vašingtonu, u toku je priprema nove hrvatske postavke Spomen muzeja Jasenovac „u kojoj više neće biti izloženi maljevi, kame, okovi, lanci,” kao ni specijalitet ustaškog klanja u ovom logoru smrti, zloglasni krivi nož zvani „srbosjek”. Prema novom pristupu hrvatskih strucnjaka za muzeje, Jasenovac neće više biti „mjesto užasa”, sa fotografijama leševa i stravičnim dokumentarnim filmom o ubijanju. „Više nećemo davati legitimitet ubijanju nego ćemo komemorirati žrtve!” izjavila je Nataša Jovičić, upravnik Spomen područja.
U knjizi izložba Muzeja Vojvodine i Muzeja žrtava genocida „Jasenovac — sistem ustaških logora smrti”, prikazana na Prvoj međunarodnoj konferenciji o Jasenovcu u Njujorku, oktobra 1997, i na Drugoj međunarodnoj konferenciji o Jasenovcu u Banja Luci i Donjoj Gradini, maja 2000, ocijenjena je kao „propaganda o genocidnosti hrvatskog naroda” (str.158).
Treća međunarodna konferencija o Jasenovcu, održana u Jeruaslimu 2002, ocijenjena je „u duhu nepovjerenja prema Hrvatskoj općenito, s implicitnim optužbama da se i nadalje skriva istina o ustaškom looru Jasenovac i o broju njegovih žrtava”.
U novoj postavci izložbe o Jasenovcu nema pomena o genocidu nad Romima, u Hrvatskoj je 2003. objavljeno više knjiga o Jasenovcu. Prema knjizi autora Mladena Ivezića, „Jasenovac-brojke”, žrtve u ovome logoru smrti su čudesno minimalizovne, kao što se vidi iz sledećeg navoda u knjizi. „U sabirnome i radnome logoru Jasenovasc, dakle u svim logorskim radionicama i podlogorima, na radu, u šumi i slično, i u logoru Stara Gradiška, život je od svih mogućih uzroka izgubilo najvjerovatnije između 1 000 (tisuću) i 2 000 (dvije tisuće), eventualno 3 000 ljudi, a nemoguće je da ih je umrlo više od 5 000.” (str, 200). Član Hrvatske akademije znanosti i umjetosti, Josip Pečarić, u svojoj knjizi „Nepoćudne knjige”navodi zaključke Ivezića kao znanstveno dostignuće (str, 192).
Tako autor, Narcisa Lengel-Križman, u svojoj knjizi „Genocid nad Romima — Jasenovac 1941” tvrdi da se romske žrtve „s određenom sigurnošću” mogu procijeniti na nešto više od 8 500 stradalih Roma u Hrvatskoj (str.62). Predsjednik Roma, Dragoljub Acković, prilikom posjete Jasenovcu na Dan sjećanja 2002. mi je pokazao mesto samo jedne grobnice u Uštici (Donja Gradina), gde je bilo pokopano oko 12 000 romskih zrtava.
Prilikom posjete hadezeovskog premijera Iva Sanadera Jasenovcu 2004., predsjednik Savjeta Memorijala Jasenovca, Slavko Goldstejn, izjavljuje da u jasenovačkim logorima nije stradalo više od 80 000 sužnjeva. To je na liniji Muzeja holokausta u Vašingtonu koji žrtve Jasenovca procjenjuje na oko 90 000.
Međutim, Muzej žrtava genocida je popisao 79 800 žrtava sa punim imenima i prezimenima, što upućuje na ocenu da je stvarni broj nastradalih višestruko veći. Nova enciklopedija genocida navodi „stotine hiljada” žrtava Jasenovca. Dosije istraživača Dragoja Lukića sadrži spisak 14 342 deteta, umorenih u jasenovačkim logorima, sa punim imenima i prezimenima, starosti od jednog dana do četrnaest godina. Za vrijeme Treće međunarodne konferencije o Jasenovcu, održane u Jerusalimu 29-30. decembra 2002., predao sam Jad Vašemu (Yad Vashemu) spisak sa imenima i prezimenima 1 911 jevrejske dece koja su svirepo ubijena u Jasenovcu.
Dr Eli Rosenbaum (Eli Rosenbaum) je na Prvoj međunarodnoj konferenciji o Jasenovcu („Njujork 1997”), prezentirao izvještaj njemačke okupacione komande od 6. decembra 1943. o žrtvama hrvatskog genocida u Jasenovačkim logorima, čuvan u američkoj nacionalnoj arhivi (US National Archive), a koji je objavila dr+avna skupština (Department of State): Jasenovac 120 000, Stara Gradiška 80 000, sto čini ukupno 200 000 žrtava. Ovome broju treba dodati krvavi period, koji je trajao celu 1944. i 1945. godinu do 22. aprila, 1945! Zemaljska komisija Hrvatske, u izvještaju međunarodnoj komisiji za ratne zločine od 1946., navodi broj jasenovačkih žrtava između 500 i 600 000. Enciklopedija Holokausta citira brojku od 600 000.
Hrvatski autori, Slavko Goldstejn i Nataša Mateušić ne priznaju Međunarodnu komisiju, ni Jerusalimsku deklaraciju u kojoj je, pored ostalog, zaključeno, da se Četvrta međunarodna konferencija o Jasenovcu održi u Jasenovcu (Hrvatska), alternativno u Parizu, sjedištu UNESKO, u nastojanju da se Spomen područje Jasenovac na teritoriji Hrvatske i BiH (Republike Spske) stavi pod zaštitu UN („World Heritage”) po ugledu na nacistički koncentracioni logor Aušvic (No. 80). Zaključeno je da bi Hrvatska — JUSP „trebalo u dogledno vrijeme, sama organizovati međunarodni simpozij o ustaškom logoru Jasenovac ... pozvati sve sudionike Treće međunarodne konferencije o Jasenovcu kao pojedince, bez suradnje sa tom Konferencijom kao institucijom” (str. 169-171).
U ime „Dana sjećanja” apelujem da se podrži što hitniji sastanak Međunarodne komisije, na čelu sa: Dr Bernard Klein (Bernard Klein), Dr Mihael Berenbaum (Michael Berenbaum), Prof. Valter Robert (Walter Roberts), Dr Efraim Zuroff (Efraim Zuroff), Vanita Sing (Vanita Singh) (Indija), Dr Jelena Guskova (Rusija), Dr Marko Aurelo Riveli (Marco Aurelo Rivelli) (Italija); Prof. Dr Srboljub Živanović (London), Aleksis Trude (Alexis Troude) (Francuska), Dr Rajko Dolocek (Rajko Dolocek) (Čeh. Rep.), Prof Jan Hankok (Prof Ian Hancock) (Int. Roma Org.), Dr Milan Bulajić (koordinator):
- U cilju implementacije Jerusalimske deklaracije;
- Pripreme sledeće Četvrte međunarodne konferencije;
- Radi razmatranja novih projekata za Spomen područje Jasenovac;
- Preduzimanja mjera za stavljanje područja Jasenovac pod zaštitu UNESKO („World Heritage”).
Na ovaj Dan treba se setiti da ustaški ministar policije Andrija Artuković nije 1986. u Zagrebu osuđen za genocid nad pravoslavnim Srbima, Jevrejima i Romima; da bivši komandant Jasenovca, Dinko Sakić, 1999. u Zagrebu nije osuđen za genocid.
Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju, uoči Dana sjećanja, 19. aprila 2004., potvrdio je prvostepenu presudu za genocid generalu Radislavu Krstiću, komandantu srpskog Drinskog korpusa, za navodni genocid nad muslimanma u Srebrenici jula 1995.
Preko Radija „Slobodna Evropa” 19. avgusta 2003. sučelio sam se sa predstavnikom musliamske Federacije, Jasminom Odabašićem, sa tezom: VRS nije izvršila genocid nam muslimanima u Srebrenici; zločina osvete je bilo, ali treba utvrditi žrtve i izvršioce zločina po imenu. (Postoje dokazi o plaćenicima koji su bili najmljeni da, maskirani kao srpski vojnici, ubijaju muslimanske zarobljenike, da bi se za zločin optužili Srbi. Za ovaj kriminalni čin bili su nagrađeni sa 12 kg zlata, nemačkim markama i obezbeđenim službama na Kosovu i u Zairu.)
Pred Međunarodnim sudom pravde („International Court of Justice”) nalazi se tužba muslimanske BiH protiv Srba i Jugoslavije za „genocid” (advokati tužbe pominju odštetu od 200 milijardi dolara!). Jugoslavija je povukla protivtužbu bez uslova povlačenja tužbe. I Hrvatska tuži Jugoslaviju i Srbe za genocid. Jugoslavija (SCG) nije tužila Hrvatsku za genocid nad Srbima („Bljesak”, „Oluja”).
Poslije „razrjeđenja direktora Dr. Milana Bulajica, upravnog i nadzornog odbora Muzeja žrtava genocida u Beogradu, i premeštanja Muzeja iz Beograda u Kragujevac, i zabrane Milanu Bulajiću da uđe u Muzej, da preuzme dokumentaciju o genocidu, i tehnologiju, na Dan sjećanja apelujem na sve Srbe, Jevreje, Rome i njihove prijatelje kojima tragedija Jasenovca leži na srcu, da pomognu Fond za istraživanje genocida („Fund for Genocide Research”). Ovaj Fond je jedina institucija koja se bavi izučavanjem genocida koji se danas intezivno odvija nad srpskim narodom na Kosovu i Metohiji.
Prilozi se mogu poslati na račun kod Vojvođanske banke u Beogradu:
- dinarski: br 355-1044680-61;
- devizni: Loro doznaka BUBY 22 žr. 355-000000901002282, r. br. 5475 (broj knjižice 4244200481);
- dolarski iznosi: Intermmediary Bankers Trust, New York NY Account #56A:BKTRUS33 57A:-04-415-457, VBUB 0S22;
- EURO iznosi: Intermmediary 56A: COBADEFF (Commerzbank Frankfurt);
- engleske funte (Sterling Pounds): Intermmediary 56A: NWBKGB2L National Wenstminster Bank PLC, London, Beneficiary Customer 59:4244200481;
Dr Milan Bulajić,
predsjednik Fonda za istraživanje genocida